DUBINA POLJA

Kako ostvariti maximalni i minimalni mogući DOF?

Kombinacijom faktora koji utiču na DOF (otvor blende, žižna udaljenost, udaljenost fotografa od objekta) možemo postići najveću, ali i najmanju dubinu polja - DOF.
Ako želite maximalni mogući DOF, onda morate podesiti najmanji mogući otvor blende, udaljiti se od objekta koliko god je to moguće i odabrati objektiv najmanje žižne daljine. Rijetke su situacije kada ćete zaista sve ovo primijeniti i uz to napraviti baš ono što želite, ali teoretski jeste tako.
Problem se javlja kada su najbliži i najdalji objekti vaše fotografije jako udaljeni, a vi želite da budu dovoljno oštri. To je uobičajena situacija za pejzaže. U tim slučajevima, najbolje je fokusirati se na neki predmet interesovanja koji se nalazi negdje na donjoj trećini vašeg kadra. Ovo se zove hiperfokalno fokusiranje. Samo primjenom ove tehnike moći ćete postići da budu dovoljno oštri i najbliži i najudaljeniji objekti vašeg snimka. Suština je da se DOF širi iza fokusiranog mjesta umjesto ispred njega, jer su i objekti udaljeniji i sitniji ka pozadini, zbog perspektive.
Najmanji mogući DOF se dobija suprotnim smijerom faktora u odnosu na najveći DOF. Dakle, morate izabrati najveći mogući otvor blende, najveću moguću žižnu daljinu i najmanju moguću daljinu objektiva od objekta koji fotografišete. U praksi se češće dešava nego maksimizacija DOF-a, jer je lakša i izvodljivija. Najčešća primjena minimizacije DOF-a je kod portreta, jer je uglavnom lijepo i svrsishodno naglasiti fokus samo na osobi koja se fotografiše (često samo na jednom oku), a ostatak snimka ostaviti fino zamućen (tzv. bokeh). Minimizacija DOF-a naziva se još i diferencijalni fokus, jer se njom odvaja dio kadra u fokusu od onoga što nije.